Kum Francisa Forda Coppole vjerovatno je najcitiranije sineastičko djelo na svijetu, a svojom jakom strukturom i minimalističkim filmskim jezikom zaokupira pažnju gledalaca evo već tačno pola stoljeća.
Danas je sve ono što se dešavalo oko snimanja kultnog Coppolinog filma postalo dio urbane legende, a film je svojim prikazom života kriminalaca sicilijansko-italijanskog porijekla dao potpuno novu dimenziju u portretiranju ljudi koji se nalaze sa one strane zakona.
Glorificirajući vrijednosti poput tradicionalne porodice, odanosti klanu i zavjeta šutnje Kum je, kako su to isticali mnogi tumači Coppolinog remek djela, postao lakmus papir za romantizaciju svijeta kriminalnog podzemlja. Vendeta i omerta, krvavo pravilo osvećivanja i zakona šutnje, u kojem svaka tajna mora da se krije, postali su dio prepoznatljivog pop-kulturnog imaginarija, a fraze i obrasci ponašanja, koje je Coppola definirao u filmu, postali su obrazac koji se imitirao u stvarnosti.
Maštu gledalaca zadivila je priča o bogatom kumu mafije koji se iz siromaštva podigao do statusne ličnosti, a rola koju je Marlon Brando odigrao u filmu, stekla je poseban status u javnom imaginariju.
Coppola je filmsku priču razvio zajedno sa koscenaristom Mariom Puzom, koji je napisao istoimeni roman. Roman je, prije filma, postao bestseller, ali Coppolin filmski prikaz dao je priči jednu neviđenu i nepretpostavljanu dimenziju. Glorifikacija italijanske mafije i njihovih „poslova“ tek je u Coppolinoj filmskoj adaptaciji dosegla mitsku razinu, a glumačka utjelovljenja izmišljenih likova bila su tako snažna da se u svijesti najšire javnosti uspostavlja znak ekvivalencije između stvarnih kriminalaca, porijeklom sa Sicilije, i onih koje su u filmu tumačili filmski glumci.
Kum je vjerovatno najbolji film snimljen ikada, makar to u suštini i nije, ali njegova planetarna slava natkrilila je ostatak kinematografije, navodi Al Jazeera.
