Dok iz SAD-a stižu kritike prema pojedinim članicama Evropske unije zbog njihove „popustljivosti“ prema Rusiji i Vladimiru Putinu u vrijeme agresije na Ukrajinu, Kremlj za svoj gas i energente traži – isplatu u rubljama.
Njemačka i Austrija se još „kolebaju“ oko daljih, drastičnijih sankcija prema Rusiji. Austrijski kancelar Karl Nehammer izjavio je da je „protiv uvođenja potpune zabrane uvoza energenata iz Rusije“. Najveći dio zemnog gasa u Austriji stiže iz Rusije, a nafte iz Kazahstana.
’Austrijska bajka’
Već duži niz godina se u Beču mogu vidjeti luksuzni sportski automobili, neki od njih vrijedni i više od milion eura. Ono što odmah upada u oči su ruske registarske oznake, uz poneku ukrajinsku ili bjelorusku tablicu. Za pripadnike ruske elite u Beču se više od deset godina održava „Moskovski bal“, u zamku Hofburg. Rijetki srećnici koji su imali prilike da prisustvuju ovom balu navode da on izgleda „kao neka od bajki – samo u stvarnosti“.
Ruski biznismeni i oligarsi naročito „imaju oko“ za stare kuće, zgrade ili čitave stambene komplekse, građene još u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Renoviranje ovakvih zgrada – nazvanih “Altbau” – postalo je i veoma unosan biznis za građevinsku industriju, budući da nijedno renoviranje ne staje ispod nekoliko miliona eura.
Izgleda da je ovoj „austrijskoj bajci“ došao kraj. Vicekancelar Werner Kogler se jasno založio za detaljnu istragu imovine ruskih oligarha u Austriji. Ovakve najave prevashodno brinu bankarski sektor, koji više od dvije decenije ima velike projekte u Rusiji i Bjelorusiji. Kogler je također rekao da „neke austrijske finansijske institucije pomažu oligarsima da sakriju dio svog bogatstva, ne samo u Austriji već i širom EU“.
Prije osam godina je izbio i veliki skandal, kada je otkriveno da je ruski oligarh Dmitry Firtash, rođen u Ukrajini, preprodavao ruske energente kako na ukrajinskom, tako i na austrijskom tržištu. U to vrijeme blizak prijatelj Vladimira Putina, Firtash je dugo vremena bio i na listi traženih u SAD-u, gdje je također poslovao, ali i imao brojne nekretnine.
Ko je zapravo stvorio Putina?
Mnogi unutar institucija EU danas za stanje sa ruskim investicijama i energentima „upiru prstom“ u dva njemačka kancelara – Gerharda Schroedera i Angelu Merkel. Schroeder je posljednjeg dana na mjestu kancelara potpisao odobrenje za početak gradnje gasovoda „Sjeverni tok“ ispod Baltika. Merkel u svoja najveća politička dostignuća ubraja izgradnju „Sjevernog toka 2’, a sam Schroeder je danas u upravnom odboru Gazproma, upravo ključne ruske kompanije koja isporučuje zemni gas, „zlata vrijedan“. Njihov nasljednik, kancelar Olaf Scholz nije prešao preko ovoga: „Pozivam mog prethodnika, ali i stranačkog kolegu, da odmah prekine sve veze sa Rusijom i ruskim kompanijama“. Da li će ga Schroeder, njegov nekadašnji politički mentor i poslušati – ostaje da se vidi.
Kako prekinuti odnose sa Moskvom
Unutar njemačke politike također raste pritisak da se „preseku odnosi sa Moskvom“. Istaknuti član CDU i nekadašnji bliski saradnik Merkelove, Roderich Kiesewetter kaže da „Njemačka mora hladne glave da izvrši analizu i pronađe greške u odnosima sa Rusijom u posljednjoj deceniji“.
Ovakve poruke iz Bundestaga već utiču i na planove njemačkih korporacija. Volkswagen ima najmoderniju fabriku automobila u Kalugi, nedaleko od Moskve, gdje se proizvode modeli sa oznakom VW i Škoda, a u isto vrijeme je i najveći strani investitor na automobilskom tržištu Rusije. Sa druge strane, BMW je stopirao izvoz automobila u Rusiju i (za sada) zaustavio sklapanje vozila u fabrici u Kaliningradu.
Ipak, 40 najvećih njemačkih kompanija na berzi DAX za sada nema planove za povlačenje iz Rusije. Osamnaest njih čak planira i dalja ulaganja na ruskom tržištu u ovoj godini. BASF, Brenntag, Heildelberg i još nekoliko njemačkih giganata ne želi da otkriva planove o daljem poslovanju u Rusiji.
Većina njemačkih medija prenosi računice ekonomista iz Brisela, po kojima bi potpuna zabrana uvoza energenata iz Rusije koštala svakog stanovnika EU „između 650 i 800 eura godišnje“. Predsjednik evropskog parlamenta Charles Michel navodi i brojke „od 900 do 1.100 eura po glavi stanovnika EU“, što samo pokazuje stepen zavisnosti evropske privrede od (jeftinog) ruskog gasa.
Da je u Berlinu odavno upaljen ‘crveni alarm’ potvrđuje i jedan od vodećih analitičara Klement Fist: „Jednostavno nije moguće odjednom ukinuti uvoz gasa, privreda ne funkcioniše na taj način, i to će sigurno imati veoma štetne posljedice po ekonomski rast i standard građana“, navodi Al Jazeera.
