Dario Damjanović, bivši igrač Hajduka i reprezentativac BiH opisao je za Meridiansport koliki su fanatici navijači Hajduka.
On je bio član generacije koja je posljednji put uzela titulu u Hrvatskoj, 2005.
“Brodom smo plovili morem ispred Rive na kojoj su nas čekali navijači i plivali k nama. To nisam vidio nikad u životu. To je čisti fanatizam. Kada smo poslije poraza od Shelbournea sletjeli u Split i krenuli prema stadionu na ulicama nas je dočekao veliki broj nezadovoljnih navijača. Autobus je bio izrazbijan, a ja onda sedam dana nisam izlazio s Poljuda.
U idućem sam kolu dao gol protiv Međimurja, dobili smo 3:1 i stvari su krenule na bolje. U Splitu nema sredine. Ili si majstor koji gura loptu kroz noge ili radiš ovo što sam ja radio, a to je destrukcija. Nitko tamo ne voli sredinu. Sjećam se i anegdote da smo jednom odigrali neriješeno, a ja sam poslije utakmice otišao u dućan kupiti kruh. Kada sam ušao dobio sam odgovor da ga za mene nema jer ga ne zaslužujem.
Shvatio sam o čemu se radi i poslao tadašnju djevojku. Kada je loše, onda je loše, ali kada je dobro onda se sve može. Kada smo pobijedili Dinamo otišli smo do kafića pored stadiona koji je bio prepun. Nije nigdje bilo mjesto, a cijeli je stol ustao da bi ja mogao sjesti. Idući dan ja i žena smo išli kupiti ‘štramac’, a u trgovini nam nisu dali platiti. Sve je bilo besplatno.”