Kuće u Vrancima, selu rudara i kovača, nacionalni su spomenik BiH

„Zdravo, zdravo momci, Kreševljaci, da li znate gdje je selo Vranci“, kaže doajen sevdalinke Safet Isović u pjesmi koju je 1972. snimio po tekstu Joze Penave, pa dalje nastavlja: „Gore gdje se čekić čuje, gdje nakovanj odjekuje, tu se kuju baglamice, naličice, potkovice.“

Dvojica bosanskohercegovačkih velikana, prvi riječju, drugi glasom, možda su ovim stihovima dali i najbolji, najkraći i najljepši geografski i historijski opis ovog malog i posve neobičnog sela nadomak Kreševa.

Vranci su smješteni u dolini potoka Mrganovca, na padinama planine Lopate, udaljeni oko dva kilometra od Kreševa, rudarskog naselja sa razvijenim zanatom prerade metala, koje je bilo važan privredni centar još od vremena antike.

Od antičkog doba do danas

Za selo Vranci sigurno se zna da je postojalo kao naselje još u antičkom periodu. U vezi s tim je i podatak da je iznad sela pronađeno 14 zemljanih lončića u kojima se topila živa, što upućuje na velika nalazišta koja su se vadila i prerađivala.

Prema dostupnim podacima, početkom austrougarskog perioda, 1878. godine, u Kreševu je bilo ukupno 19 majdana i čak 90 kovačnica, ne računajući one smještene u selu Vranci, gdje se nalazilo oko 20 kovačnica – klinčara, za kovanje konjiskih čavala.

U Vrancima, nažalost, nisu sačuvane kovačke radionice ili majdani, a ono što je sačuvano jesu stambene kuće kovača i rudara kreševskog kraja, koje potvrđuju da je to bila osnovna djelatnost stanovnika ovog kraja do sredine 20. vijeka. Sedam takvih kuća je u novembru 2003. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH.

Kako je Kreševo općina koja ima najviše nacionalnih spomenika po glavi stanovnika, tako i sedam kuća u Vrancima nisu jedini nacionalni spomenik u ovom selu, piše Anadolu Agency (AA).

Okosnicu sela čine upravo stare bosanske kuće. Iako su ove kuće danas puste, iako u njima niko ne živi, neke značajno oštećene, uz njih podignuta „moderna“ gradnja, pogledom iznad Vranaca jasno se može vidjeti da su ove izrazito lijepe, zbijene i autentične bosanske kuće i dalje lice i primarni identitet sela.

Ova vrsta arhitekture sa karakteristikama zbijenog naselja rudarsko-metalurškog tipa, predstavlja značajno materijalno svjedočanstvo o tradicionalnoj djelatnosti kraja, a ima i veliki ambijentalni značaj u sklopu ruralne cjeline.

Kotromanići i zlatno doba Kreševa

Frano Martinčević, iz Turističkog ureda Kreševa, ističe kako je selo Vranci jedno od najautohtonijih sela na području kreševske općine, te da prvi podaci o selu datiraju još iz rimskog vremena.

“Poznato je da su se još stari Iliri, prije dolaska Slavena, bavili rudarstvom, iskopavanjem ruda i kovačkim zanatom. Tu nekako i počinje cijela ta priča o kovačima i zanatu koji je specifičan za ovaj kraj”, kaže Martinčević.

Kako je Kreševo u 15. vijeku bilo jedna od rezidencija bosanskih kraljeva, Martinčević pojašnjava kako se upravo dolazak Kotromanića smatra zlatnim dobom ovog kraja.

“Samo prisustvo kraljevske obitelji značilo je za ovaj kraj i za privredu”, govori Martinčević.

Kreševo je dolaskom Osmanskog carstva, uz Vareš, bilo glavno središte bosanske metalurgije i njegovalo dobre trgovačke veze s Dubrovnikom.

Kada je riječ o kućama kovača u selu Vranci, radi se o arhitekturi koja datira s kraja 18. i početka 19. vijeka.

Bosanska enterijerna kultura

U gornjem dijelu uvijek je bio taj visoki prostor sa strmim krovovima da bi se snijeg na krovovima što prije otopio, jer su u ovom kraju jake zime i snjegovi. Martinčević dodaje kako se prostor ispod strmih krovova istovremeno, sa unutrašnje strane, koristio i za sušenje mesa, tako da su bili funkcionalni. Kuće su imale badže, kroz koje je dim, koji dolazi iz dnevne sobe, grijao prostor, kuhalo se, a istovremeno i sušilo meso.

Unutrašnji dio kuća je tipična bosanska enterijerna kultura.

„Uvijek je to bio jedan veliki prostor. U ćoškovima su postojale sećije ili minderluci, gdje su ljudi sjedili, gdje su se odmarali. U sredini je uvijek jedan veliki ćilim, lijep i najljepši u kući koji je mogao biti. Bili su peškuni za piti kavu, ili velika sofra. To je otprilike taj klasični način namještanja enterijera“, pojašnjava Martinčević.

Osim „sedam kuća“, u selu Vranci nalazi se još jedan nacionalni spomenik BiH, a riječ je o Rimskom mostu. Naš sagovornik ističe kako svako mjesto ima svoju priču, pa tako i Rimski most u Vrancima.