Dom naroda PSBiH: Nedostupan za sve građane

Vidjeli smo dokle nas je doveo etničko-teritorijalni model političkog predstavništva

Analize Naslovna

Prof. dr. Suad Arnautović, u pojašnjenju nedorečenosti koje su se dosad javnosti prezentirale u vezi s najavljivanim izbornim reformama, za Voice u ovom dijelu razgovora govori o načelima bez kojih nema fer i demokratskih izbora. Redajući nedostatke koji su dosad uredno obilježavali svake Opće izbore, ukazuje na neophodnost rješavanja temeljnih pitanja, ustavnih reformi, prije dubljeg ulaska u reforme Izbornog zakona BiH, a kako ne bismo i u narednim decenijama ostali nezadovoljni.

Naime, svaki izborni sistem sastoji se od tri glavna elementa – iscrtanih izbornih jedinica, matematičke formule za preračun glasova u mandate i tipa glasačkog listića, odnosno, načina ostvarivanja glasačkog prava, da li je to zatvorena lista, ili je poluotvorena ili potpuno otvorena i mogu li birači panaširati ili ne itd.

Jednakost glasa

Ali, svaki ta tri elementa ukrštaju se sa pet temeljnih načela slobodnih i poštenih izbora.

„Od tih pet načela mi najmanje dva ne ispunjavamo. Prvo je načelo univerzalnosti ili opće pravo glasa. Znači, nikome se ne smije onemogućiti pravo glasanja i kandidature osim zakonom propisanih isključenja (malodobna djeca, eventualna dobna granica za gornji dom, poslovna sposobnost…). Drugo je načelo tajnosti glasa. Treće je načelo slobodnih izbora. Četvrto je načelo direktnosti, bar za jedan dom u bikameralnim parlamentima. I, peto je načelo jednakosti glasa. Dakle mi u BiH nemamo kod općosti ostvareno to univerzalno pravo zato što neki Srbi, neki Bošnjaci, neki Hrvati i neki Ostali, odnosno pripadnici nacionalnih manjina ili građani, u zavisnosti od situacije, ne mogu ostvariti svoje pravo da se kandidiraju za Predsjedništvo BiH i Dom naroda PSBiH.

U predmetu Ustavnog suda BiH broj U  – 9/09, to je izbor za Gradsko vijeće Grada Mostara, to načelo jednakosti apsolutno je sankcionirano. Tamo je Ustavni sud utvrdio da tamošnjih šest izbornih jedinica, iako svaka ima različiti broj građana i birača, daju isti broj vijećnika – po tri. Sud je rekao da to ne može, da je prekršeno načelo jednakosti glasa. Istu tu stvar imamo na državnom nivou, ne vrijedi načelo jednakosti glasa. Recimo, ako uzmete tri izborne jedinice u RS za državni parlament, za Predstavnički dom PSBiH, svaka izborna jedinica daje po tri poslanika u ovaj Dom, a razlika u biračkom spisku između banjalučke izborne jedinice (1) i trebinjske izborne jedinice (3) je više 250.000 glasova. Znači, da biste osvojili mandat u Banjoj Luci treba vam 250.000 glasova više nego u Trebinju.

Dom naroda replika Predstavničkog

Eh, sad ako hoćete da ostvarite prvi od onih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije po zahtjevu BiH za pristup u EU, a to su fer i demokratski izbori, moraju se ispuniti ovih pet načela. A tamo kaže, tri su uvjeta u tom prioritetu: da izborni sistem počiva na onome što je kazano posmatračke misije OSCE/ODIHR, drugo da se kaže ono što je u Mišljenju Venecijanske komisije i treće ono što je evropsko izborno nasljeđe.

Znači nema fer i demokratskih izbora ako niste ispunili ovih pet načela. Prvi prioritet podrazumjeva i zahtjev da se održe izbori u Mostaru, što je i učinjeno prošle godine. Eto, oni su održani, ali ovo prethodno nije još ispunjeno. Sve ovo poslije što dođe, kao su primjerice digitalizacija izbornog procesa, brojanje glasova i sve ostalo, to su tehnička pitanja koja dolaze nakon ovoga osnovnog, suštinskog pitanja, a to je pitanje karaktera političkog predstavljanja.

Da li mi i dalje želimo da se u Parlamentu BiH predstavljaju entiteti i nacije. Jer, pazite, mi danas imamo dva doma, gdje se Predstavnički dom zasniva na izboru iz entiteta! Ovamo 28, ovamo 14. I vi kod kvoruma morate imati entitetski, a ne samo obični kvorum. Ako nema dovoljno glasova iz entiteta, ne može proći zakon. I onda to isto ponovo imate u Domu naroda, imate da je gornji dom, Dom naroda, puka replika Predstavničkog doma. Tako da vi o svakom zakonu o kojem raspravljate u Predstavničkom domu, ponovo raspravljate i u Domu naroda, pri čemu se entiteti dva puta izjašnjavaju i imaju veto mehanizam“, kaže prof. dr. Suad Arnautović.

Zašto je to tako, kakve to ima svrhe i smisla?

Stanje „permanentne privremenosti“

„O tome naši političari treba da rasprave i kažu treba li nam dvodomna struktura, ako je dvodomna šta je gornji dom, šta on i koga predstavlja. Vidite, Dom naroda PFBiH, dakle na federalnom nivou, ne predstavlja samo narode, tamo ima 58 parlamentaraca, ali gdje se oni biraju? U kantonima! Skupštine kantona ih biraju, znači sad imamo i teritoriju i etnicitet. Zašto se po tih 17 Bošnjaka, Srba i Hrvata ne bi drugačije biralo? I zašto vežete izbor za kantonalne skupštine s Općim izborima? Neko je nekada, dakle, u tom famoznom Vašingtonskom sporazumu postavio neke gabarite. Te gabarite treba raspraviti. Na primjer, kako to da Predstavnički dom Parlamenta FBiH ima 12 izbornih jedinica, a u FBiH je deset kantona. Koga, dakle, u Predstavničkom domu predstavalju građani, da li političke ideologije ili teritorije. A, onda Dom naroda se bira u deset izbornih jedinica, deset kantonalnih skupština, u deset lektorskih gremija.

Dakle, to su krupna ustavnopravna pitanja koja se trebaju raspraviti. Imamo dovoljno eksperata iz oblasti ustavnog prava, treba se i akademska zajednica konsultirati i javnost općenito. I kad se ta pitanja razriješe, a izgleda da ih je jako teško riješiti u kratko zadanom vremenu, na osnovu toga vrlo je jasno i potpuno jednostavno izborni sistem prilagoditi takvom ustavnom rješenju. Obrnut slijed apsolutno ne vodi ničemu, osim općoj konfuziji i produženju stanja „permanentne privremenosti“. Ovdje se prijekim putem želi napraviti izborna reforma i da ta reforma odgovori na ova pitanja koja se u demokratskom društvu reguliraju prije svega ustavom. To je apsolutna zamjena teza i meni nije jasno kako neko pristaje na takve stvari“, pita prof. dr. Suad Arnautović.

Arnautović: Nije jasno kako neko pristaje na takve stvari

Naš stručnjak za izborni proces ističe i to da se u ovoj tematici apsolutno ne prati hronologija. Godine 1994. godine imali smo Vašingtonski sporazum, u kojem je dogovoreno i napisano da Federacija BiH ima deset kantona, sa dvodomnim parlamentom. Pa smo godinu poslije imali Dejtonski sporazum. Pa smo 2009. godine imali arbitražu za Brčko distrikt BiH. I sada imamo situaciju da se niko nije zabrinuo o tome kako se predstavlja Brčko distrikt BiH.

Nigdje se na entitetskom i državnom nivou ne predstavljaju birači sa opcijom Federacija BiH, postoje birači za Opće izbore struktuirani prema entitetskom  državljanstvu. Ako su državljanstva iz FBiH glasaju za članove Predsjedništva iz FBiH, ako su s državljanstvom RS, biraju za člana Predsjedništva BiH jednog Srbina koji se bira direktno sa teritorije RS.

Aktivno i pasivno biračko pravo

Ovi iz FBiH kada treba da biraju za Dom naroda FBiH nemaju ni aktivno ni pasivno biračko pravo!

Niko iz Brčko distrikta BiH sa državljanstvom iz FBiH ne može da ostvari to pravo jer se ti delegati biraju u kantonalnim skupštinama, a Brčko distrikt BiH nije kanton.

Sada na izborima za federalni Dom naroda ni aktivno, niti pasivno biračko pravo ne može ostvariti ogroman broj državljana BiH. Tu uopće nije bitno o kojem se broju radi, pa makar i da je jedan, tako ne bi smjelo biti.

„Da rezimiramo, našim političkim prostorom vlada kakofonija dezinformacija. Potpuna zamjena teza. „Lukavstvom političkog uma“, odnosno političkim smicalicama, urađeno je to da se raspravlja o nečemu što slijedi tek nakon dovođenja ustavnog anažmana u sklad sa međunarodnim pravom poštivanja ljudskih prava. Vidjeli smo u zadnjih 25 godina koliko je efikasan ovaj etničko-teritorijalni model političkog predstavništva i dokle nas je doveo. Sad bi, ko je zadovoljan tim modelom, tako trebao da glasa narednih 25 godina, ali je očito da ogroman broj birača u BiH nije u svemu zadovoljan takvim modelom. Činjenica da na našem evropskom putu, putu ka civiliziranom svijetu stoji ovih pet presuda Međunarodnog suda za ljudska prava koje moraju biti implementirane i prema kojima je moguće naći fini balans između etničkog i građanskog“, zaključuje prof. dr. Arnautović.

(nastavlja se)

I. Ćatić

Shares

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *