Zlonamjerno je tvrditi da je u BiH bilo šta veleučinjeno u cilju demokratizacije

Aktuelno Analize

Kao da se još odnekud čuje eho riječi Nigela Faragea iz Nezavisne stranke Ujedinjenog Kraljevstva, koji je nekoliko dana prije glasanja protiv prijema Hrvatske u EU (2011) iznio ovu misao: “… ako ljudima ukradete identitet, ako im ukradete demokratiju, onda sve što im ostaje je nacionalizam i nasilje…”

Neuspješni eksperiment

Bosna i Hercegovina možda jeste neuspješni eksperiment međunarodne zajednice kojim se pokušalo naći jedinstveno približno rješenje za problematične multietničke zemlje i teritorije u kojima bi mogle eksplodirati nagomila(va)ne osobne frustracije i kolektivno nezadovoljstvo… Možda je i zemlja slučaj i sedmanče historije i teritorij sa posebnim potrebama i moneta za potkusurivanje regionalnih teritorijalnih nedorečenosti i švedska sofra za nezajažljive komšijske i susjedske apetite čija usta samo zemlja može napuniti… Od ta doba Bosnom i Hercegovinom su najčešće rukovodili ljudi sa samog ruba definicije ljudskosti, mentalna nedonoščad, nusproizvodi neuspješnih historijskih lobotomija sa neizlječivim tumorima na mozgu koji pritišću neke sasvim neanatomske centre… A sve je počelo onog trenutka kad su dvojica bjelosvjetskih probisvjeta ubijedili da u Bosni i Hercegovini ne žive Bosanci i Hercegovci nego neki konstitutivni narodi i potpuno nepoznati ljudi koji treba da međusobno dijele vlast i da je to sve što treba znati i biti.

Samo potpuno lud, ekstremno neinformiran i dosljedno zlonamjeran čovjek mogao bi ustvrditi da je u ovoj zemlji, Bosni i Hercegovini, bilo šta ispravno poredano, dobronamjerno veleučinjeno u cilju demokratizacije društva i države i / ili zamišljeno i provedeno u ime općeg dobra ili makar na sreću i radost osviještenih naroda i nacija.

Preoštra nacionalistička retorika – povremeno čak, naglašeno šovinistička – i cijeli slijed postizbornih reakcija u FBiH uglavnom lamentiranja, ucjenjivanja i uvjetovanja, a u RS-u u vidu neke vrste slavlja uz isukivanje pendreka… uz učestalost ponavljanja i opetovanja o pobjedi i pobjedničkim strankama SDA, HDZ i SNSD, pozivanje na prirodno partnerstvo tri nacionalna pokreta koji bi, prirodno, ustvari trebali biti međusobno makar suprostavljeni i njihov ponovno koaliranje radi uzimanja i zadržavanja vlasti… izravno ukazuju na nekoliko činjenica od koji su neke poznate, poput činjenice da se ovdje nikada nije radilo ni o kakvim demokratskim promjenama nego samo o smjeni režima… dok neke, koliko god u ovom trenutku bile tek latentne ipak, ako ne govore onda ukazuju više nego što se to dȃ na prvi pogled zaključiti, a to je da je nacionalizam u posrtanju i da nužno potrebuje tenzije i sukobe za što će se postarati HDZ i SDA te, politički cirkus za koji je zadužen uvijek spremni master of puppets MD uz nemalu pomoć njegovih prijatelja iz Srbije i (ne)prijatelja iz Hrvatske.

Bošnjački problem

Ključni, temeljni i krunski problem Bosne i Hercegovine su Bošnjaci.

Kuda ide i kamo vodi ova bošnjačka politika? Postoji li hijerarhija ciljeva, jasan pravac i strategija djelovanja, slijed aktivnosti, raspored poteza… bilo šta što bi bilo koga moglo navesti da pomisli: Aha… dobro… ovo je „naš“ cilj i ovo je „naš“ put? „Mi želimo jedinstvenu Bosnu“ nije nikakva politika, a pogotovo ne plan ili strategija. To je jedna ili cijeli spisak želja. Doduše, neki kažu da se bošnjačka politika svela na liječenje kompleksa iz djetinjstva i mladosti, na ispunjavanje osmomartovskih ili bajramskih želja suprugama i rođendanskih partnerima, koalicionim… Neki drugi su pak, mišljenja da se u bošnjačkoj politici više pažnje posvećuje ozbiljnijim tenderima nego dijalogu sa Briselom ili, ne daj Bože, Londonom, Parizom ili Vašingtonom. Za Zagreb možemo preko Save pa na autoput (preko Bihaća je sad malo problematično, a bit će još gore), a sa Beogradom je sve u redu, Turci će nam graditi brzu cestu.

U svakom slučaju, pravljenje katastrofalnih grešaka u rasponu od kojih je, pokazat će se, brutalna i bezobzirna pljačka kojoj se tepa pojmom privatizacija najmanja, a za čije ishode su redovno bili krivi drugi… prije ili kasnije doći će na naplatu. Ako već nije došla. Za sada ostaje nam da nagađamo šta smo – osim očiglednog – izgubili da bi najumniji među Bošnjacima ostali u i na vlasti. Mlitavost, promuklost i zabrinutost  pozicije najjače bošnjačke stranke ne samo u postizbornom formiranju vlasti nego i u ukupnom političkom pozicioniranju u BiH ukazuje na dvije nepobitne činjenice: 1. ime i prezime krivca za katastrofalno impotentnu poziciju bošnjačke politike i 2. da je nacionalizam doista, Bošnjacima stran i neprirodan i da se sa svim svojim vrlinama i mahanama, na tom polju i u tom okruženju uopće ne snalaze. Umne glave oko BI nemaju pojma šta je to država, pokazali su to na nenabrojivom mnoštvu primjera, pa kako će onda znati kako se to „nešto“ pravi i šta podrazumijeva. Osim toga, ne pokazuju ni naročitu želju da (na)uče… njima je sasvim dovoljno da su na strateškim mjestima njihovi ljudi i da se ne talasa jer talasanje nije dobro za tendere. Možda je samo radi podsjećanja, potrebno spomenuti da se netalasanje održava opasnim talasanjem, uspostavom i održavanjem nenormalnog stanja stalne napetosti čak, ne više međunacionalnih nego međuljudskih tenzija.

S druge strane su hrvatski i srpski etnonacionalizam sa respektivno ustaškim odnosno četničkim zadahom, čvrsto stoje na i iza svojih stoljetnih tradicija i pretenzija i tu se doista, ima malo za reći.

Međunarodni gurui

Razvaljivanje Bosne i Hercegovine čak i po dejtonskim šavovima može služiti i služi samo kao sudnji čin i jedini „izlaz“ za one koji su i nju (Bosnu i Hercegovinu) i nas koji još uvijek živimo u njoj, sebično, nemilosrdno, bezočno i krajnje bezosjećajno opljačkali i nemaju namjeru prestati i nju i nas prestati pljačkati. Kakva briga za narodna i nacionalna prava, ravnopravnosti jednakopravnost, legalitet i legitimitet… nemojmo biti baš toliko glupi.

I da se ne lažemo, svi su sretni i zadovoljni trenutnim statusom quo… Nacionalni gurui ne mogu Bogu nazahvaljivati što im „narodi“, članovi stranaka i glasači-simpatizeri žive u glasački zbijenim zajednicama, na nacionalno homogenim teritorijima, lahkim za kontroliranje i održavanje, pouzdanim, odavnim i besmislenim svim osim njima… Međunarodni gurui su sasvim zadovoljni i sretni što imaju ovakve domaće podanike koji će vječito pričati jedno a raditi drugo i time im osiguravati sigurne i masivne bankovne izvode i izvještaje. To se narodski zove „mirna Bosna“.

*

Shares