Procjene Europola nedvosmisleno ukazuju da je Zapadni Balkan region iz kojeg se i dalje krijumčari većina nelegalnog oružja prema državama Evropske unije, te se smatra da je osnovni razlog za takvo stanje, postojanje ogromnih količina nelegalnog oružja u svim balkanskim državama.
Organizovane kriminalne grupe koje se bave krijumčarenjem oružja prvenstveno potiču sa Balkana, a takođe su i kriminalne motociklističke bande posljednjih godina uključene u trgovinu oružjem i imaju kontakte na Zapadnom Balkanu. Organizovane kriminalne grupe koriste postojeće uhodane kriminalne puteve za promet oružja, pravcem koji je poznat kao „zapadnobalkanska krijumčarska ruta“.
Organizacije UN-a, kao i one podržane od EU su prepoznale taj problem, te su uključene u zajedničke programe sa vladama balkanskih država, na rješavanju problema nelegalnog oružja. Tako je krajem 2017. godine pokrenuta francusko-njemačka koordinaciona inicijativa za suzbijanje krijumčarenja vatrenog oružja na Zapadnom Balkanu, koja je utvrdila plan djelovanja do 2024. godine.
Ministar vanjskih poslova njemačke Heiko Maas i njegov francuski kolega ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian su u decembru 2018. godine najavili da će biti stavljeno na raspolaganje više sredstava za borbu protiv ilegalne trgovine oružjem. Fokus je na Zapadnom Balkanu, konkretno za države Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru. Po mišljenju dvojice ministara, stotine hiljada komada oružja iz regiona je u opticaju u Evropi od vremena ratova ’90-ih godina. Kriminalci i teroristi širom Evrope koriste to oružje za ubijanje. Njemačka vlada će stoga značajno povećati svoj doprinos i osigurati više od sedam miliona eura za finansiranje projekata u okviru inicijative.
Nove rute i inovativne metode
Neke od evropskih država su posljednjih godina zabilježile dramatičan rast količine nelegalnog oružja porijeklom iz zapadnobalkanskih država. Tako su policijski zvaničnici u Velikoj Britaniji upozorili da će u 2019. godini biti nastavljen trend porasta broja nelegalnog oružja. Situacija je tako ozbiljna da je Nacionalna agencija za kriminal (NCA) poduzela vanredni korak i naložila svim policijskim agencijama u Engleskoj i Velsu (ukupno njih 34) da pojačaju borbu protiv ilegalnog oružja.
Krijumčari oružja pronalaze nove rute i inovativne metode za obilazak granične kontrole, što čini oružje sve dostupnijim u kriminalnom podzemlju, a oružje se često krijumčari u komponentama koje se šalju sistemom brzih pošiljki preko online trgovine, često koristeći “dark web”. Većina oružja za Veliku Britaniju najčešće prolazi kroz Amsterdam, koji je glavno čvorište za krijumčarenje oružjem, po podacima NCA. Ono što zabrinjava, po stručnjacima za terorizam, jeste to da i teroristi najčešće nabavljaju oružje iz kriminalnih krugova.
Specifičan primjer je i Švedska, jer su u velikom porastu ubistva povezana s bandama, koje su većinom vezane za osobe koje su u Švedsku došle iz drugih država. Procenat ubistava je iznosio četiri odsto 1990. godine, a 2018. godine je porastao na 40 odsto. Većina ilegalnog oružja u posjedu kriminalnih bandi je porijeklom sa Zapadnog Balkana. Uz tu činjenicu karakteristika kriminalizacije švedskog društva je i ogroman broj slučajeva upotrebe ručnih bombi u kriminalnim obračunima.
Eksplozije ručnih bombi su postale svakodnevica u Švedskoj, a osnovni razlog je niska ulična cijena ručne bombe koja iznosi oko 100 kruna ili 9,6 eura, a osim toga kriminalci na taj način šalju poruke kao sredstvo zastrašivanja. U najvećem broju slučajeva koriste se ručne bombe M-75 koje su u velikom broju proizvedena u bivšoj Jugoslaviji. Nelegalno oružje sa Balkana je jedan od razloga da je Švedska od države sa malom stopom nasilja, postala država sa stopom nasilja koja je puno veće od prosjeka država Zapadne Evrope.
Statistika za Zapadni Balkan
Europol je procijenio da na Zapadnom Balkanu ima između tri i šest miliona komada vatrenog oružja, a prema istraživanju Centra za kontrolu lakog naoružanja u Jugoistočnoj Evropi (SEESAC) na prostoru Albanije, BiH, Crne Gore, Makedonije i Srbije u prosjeku je 30 komada oružja na 100 stanovnika, što u odnosu na svjetski prosjek predstavlja povećanje za 15 odsto. Slično stanje je i na Kosovu.
Mladen Blagovčanin, penzionisani kriminalistički inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine, o razlozima zbog kojih se neki od građana u balkanskim državama odlučuju da imaju nelegalno oružje, kaže:
„Građani koji imaju nelegalno oružje u vlastitom posjedu, oružje ne prijavljuju zbog nepoznavanja zakona i bojazni da bi mogli biti sankcionisani“.
Međutim, po Blagovčaninu, još jedan razlog građani često navode kao opravdanje za držanje nelegalnog oružja, a to je strah od novih sukoba na koje nerijetko pozivaju neodgovorni političari, posebno predstavnici populističkih, desničarskih ali i nacionalnih stranaka u balkanskim državama.
U Bosni i Hercegovini, po rezultatima istraživanja koje je još 2010. godine proveo Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP), gotovo 495.000 domaćinstava u BiH posjeduje nelegalno oružje. Uzimajući u obzir da jedno domaćinstvo može posjedovati više komada vatrenog oružja, procjenjuje se da u BiH ima gotovo 750.000 komada nelegalnog oružja.
SEESAC (Centar za kontrolu lakog i malog oružja u Jugoistočnoj Evropi) svakodnevno preko vlastite platforme prati broj oružanih incidenata – od 145 oružanih incidenata, koji su se dogodili u BiH od 1. januara 2019. godine do 22. marta 2019. godine, u četiri slučaja se radilo o napadu na policiju i teškom ugrožavanju opšte sigurnosti, 67 puta su oružje koristile kriminalne bande, u pljačkama i u narko kriminalu. Od januara 2019. godine zabilježeno je pet ubistava vatrenim oružjem, a takođe je evidentirano pet samoubistava, 70 posto oružanih incidenata dogodilo se u urbanim područjima, a u martu ove godine dogodila su se čak 32 oružana incidenta. Po ovim podacima Bosna i Hercegovina je na neslavnom prvom mjestu po broju oružanih incidenata u jugoistočnoj Evropi u periodu od 1. januara 2019. godine do danas.
Ostatak Balkana ne zaostaje za BiH
Slično stanje je i u drugim državama Zapadnog Balkana. Globalna lista Instituta za međunarodne i razvojne studije u Ženevi pokazuje da Srbija i Crna Gora sa 39 komada oružja na 100 stanovnika zauzimaju treće mjesto u svijetu, odmah poslije Sjedinjenih Američkih Država i Jemena.
Po tim podacima, oko tri miliona komada vatrenog oružja nalazi se u rukama građana Srbije, a većina tog oružja je neprijavljena. Podaci govore da je oko 80 odsto kriminalnih zločina u Srbiji počinjeno nelegalnim oružjem.
Svetlana Janković, konsultantkinja za rod i bezbjednost u Koordinacionom tijelu za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije, navodi da po nekim podacima u Srbiji ima oko milion komada nelegalnog oružja, dok je Srbija država sa najviše registrovanog oružja – 37,8 komada na 100 stanovnika.
Od 1992. godine do danas je bilo sedam legalizacija oružja koje je sprovodilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije. Odziv je postojao, ali je bio znatno manji od očekivanog.
„Podsećanja radi, za nedozvoljeno držanje i promet oružja zaprečena je kazna do deset godina zatvora“, ukazuje Janković.
Međunarodna zajednica u Srbiji je spremna finansijski podržati rješenje problema nelegalnog oružja, dodaje Janković te napominje kako se obraća pažnja na ovaj problem, prvenstveno to radi UNDP, ali se čini nedovoljno, možda zbog ograničenog kapaciteta ili neravnomjerne disperzije ovih pitanja po teritorijama uz moguće postojanje i skrivenih razloga. Po njenom mišljenju, u Srbiji je problem upotrebe nelegalnog oružja prisutan u kriminalnim djelima i svakako doprinosi povećanom nasilju. “Bila bih sklonija da tvrdim da je do značajnijeg povećanja došlo u slučajevima porodičnog nasilja”, dodaje.
Bivši inspektor Blagovčanin zaključuje da je neophodno da se uskladi zakonska regulativa kontrole naoružanja sa standardima EU, a kao primjer navodi BiH u kojoj postoji 12 zakona o oružju, te se podaci o tome vode na različite načine sa različitim metodološkim pristupima.
„Zbog aspiracija za članstvo u EU, države Zapadnog Balkana moraju da usklade pravila kontrole naoružanja sa pravilima u EU u pogledu četiri ključna pitanja, i to: definicija, kategorizacija oružja, izgled isprava o oružju te krivičnih odredbi“, zaključuje.